Странице

Šta se nalazi u mojoj školskoj torbi? - collab post sa Mihajlom

Zdravo pametni svete, vaša štreberka ovde!
Pre svaga bih želela da se MNOGO izvinim Mihajlu što moj post kasni. Imala sam dosta komplikacija oko rezolucije fotografija, pa onda fotografije nisu htele da se prebace na kompjuter. 
Zatim me je zadesio i manji kvar mog dragog kompjutera tako da se i tom periodu sve urotilo protiv mene. Zbog neuspešnog pokušaja da slikama vratim rezoluciju kakvu stvarno imaju, post će posedovati slike sa interneta. 
I dalje ne mogu da shvatim u čemu je problem ali čim budem shvatila na blog će, kao i obično, izlaziti moje fotografije. Još jednom ću se ovim putem iziniti Mihajlu i preporučiti vam da pogledate njegov post OVDE, jer zaista je sjajan :).



Ja sam inače pristalica rančeva i ako sam u nekom dobu svog odrastanja očajnički želela torbu koja se stavlja preko jednog ramena. Vodila sam diskusiju sa mojom mamom o tome ali koliko god moji argumenti bili dobri, njeni su bili još bolji  pa me je tako na kraju i pobedila i odučili smo da kupimo ranac koji me, btw. odlično služi.
Imam dve pregrade na rancu. Od njih je jedna veća dok je druga manja i one su mi sasvim dovoljne. U većoj pregradi se nalaze moje knjige za 8. razred, sveske, tri pernice (da, dobro ste pročitali: u jednoj se nalazi osnovan pribor za pisanje, u drugoj bojice a u trećoj flomasteri ( ne pitajte zašto! )), flašica vode bez koje nigde ne idem i kišobrančić na rasklapanje za svaki slučaj.



Zatim se u malom džepiću nalaze maramice i Quixx za nos bez kojih ne mogu, ulošci "za svaki slučaj", sjaj za usne, hanzaplast, neka knjiga (ako nemamo neki čas tog dana a morama da čekamo da se završi), slušalice, telefon, gumica za kosu, bela majica za fizičko i to je to :)...

Inače je ovo moja fotografija iz "nekog tamo posta"...

I to je to za ovaj post, nadam se da vam se dopao. Trudim se da češće pišem ali mi škola neda da istrajem u tome. Još jednom, obavezno pogledajte Mihajlov post čiji sam link odstavila na vrhu posta a mi se vidimo u sledećem!

P.S. Hvala vam na preko 20 000 pregleda! Bez Vas ovo ne bi imalo smisla <3



#životjednetinejdžerke Zašto se toliko vezujemo za ljude oko sebe?

Zdravo pametni svete, vaša štreberka ovde!


Dan 13. oktobar 2016. četvrtak. 
Zvoni za kraj 1. časa. 
- Šta imamo sledeće? - Pitam užurbano pakujući knjige pošto imamo skraćene časove, a kabineti se zaključavaju.  -Ne mogu da verujem da su nam promenili raspored... mislim, jeste da je prošlo nedelju dana ali i dalje ne mogu da se uklopim u novi režim. -
- Nema problema, mislim da imamo engleski. Uf da, danas je kontrolni... - Odgovara mi Tamara dok izlazimo iz učionice.
 -Znači čas kod razredne... Pa dobro, učila sam, a i onako imamo gradivo koje je bilo i prošle godine. Jasan mi je Past simle i Past countinuous kao i rečenice iz teksta "There is something wrong" tako da bih ovaj kontrolni trebalo dobro da uradim . - Govorim dok idemo do druge učionice na istom spratu.
Razradna dolazi, odključava kabinet i seda na svoje mesto da upiše čas. Ustaje, deli nam kontrolne, i opet se vraća na svoje mesto da dopuni neke kolone.
Svi oko mene se trude da prepisuju, i za divno čudo uspeva im. Čak i ja, koja sedim u klupi do prozora, čujem neke glasove koji dopiru od klupa sa strane zida.  Nešto je drugačije. Razredna samo nastavlja da popunjuje kolone kao da nas ne vidi i nečuje... a i sama zna bolje od svih nastavnika kako i kada prepisujemo. Pa nas često opomene i kada smo veoma tihi. Ovog puta nas je tek ponekad opomenula, i dalje pogledom pričvršćenim za dnevnik, iz razloga što smo se glasno došaptavali ali bez pretnje da će nam oteti kontrolni. I dalje mi je nešto čudno... mada na nesvesnom nivou.


Резултат слика за tumblr love

Posle 30-ak minuta svi predajemo kontrolne, a razredna nas moli da sačekamo još minut-dva da nam kaže neko obaveštenje. Svako se vraća na svoje mesto. Uspevam da čujem glasove iz poslednje klupe koji se žale da su platili ovogodišnju ekskurziju i da se pitaju zašto i oni moraju da ostaju dodatno zbog zaboravnosti drugih.

Razredna prekida galamu i počinje da priča - Nadam se da ste dobro uradili kontrolni, i da ste se isprepisivali, pošto nam je ovo poslednji čas... Od sutra sam na trudničkom bolovanju... Nedostajaćete mi. 
Posle ove rečenice nastaje muk. Svi gledamo zaprepašćeno u nju. 
Nakon nekog vremena, prva osoba počinje da plače... i tako sve počinje.


Резултат слика за tumblr love

Mislim da trenutno ne mogu da dočaram osećaj koji sam tada doživela. Bila sam srećna, ali sam ujedno i osećala neku gorčinu u ustima i stomaku, kao i peckanje u očima. Imala sam veliku potrebu da plačem, iako to nisam uradila da ne bih povredila razrednu koja je i sama bila tužna što nas ostavlja.  Da, neki su plakali, i da svi smo bili podosta sebični zato što smo tužni, što ona odlazi umesto da delimo sreću sa njom zato što će uskoro postati majka. Jednostavno, sve se desilo toliko spontano da niko nije bio svestan poruke u rečenici koju je razredna izgovorila. 

Резултат слика за tumblr love

Nikada neću zaboraviti moju ekskurziju koju mi je "ta žena" ulepšala na sve moguće načine. Nikada neću zaboraviti sve one ČOS-ove na kojima sam beskrajno razgovarala sa njom o neobaveznim temama. One bisere koje izjavi neko od đaka od koje cela učionica podrhtava od smeha među kojem se nalazi i njen. Takođe neću zaboraviti ni sve one reči kritike kada ne uradimo neki kontrolni kako treba, ili kada dođe onaj talas ne učenja kada smo svi potpuno zablokirani. Jednom rečju, nikada neću zaboraviti osobu koja mi je uvek pružala podršku kada mi je trebala i bila uz mene kada je trebalo, i imala neizmerno puno razumevanja za razne stvari koje su mi se dešavale.
Razredna, hvala Vam što ste mi ulepšali školovanje u predhodne 3 i po godine i učinili moju matursku ekskurziju najlepšom avanturom na svetu. Nikada Vas neću zaboraviti...



Vikend iz ugla jednog školarca...

Zdravo pametni svete, vaša štreberka ovde!
U svim školama je ocenjivanje i ispitivanje već uveliko počelo. Neki pokušavaju da se oslobode kampanjskog učenja i da se vrate redovnom, neki već sad jedva čekaju raspust, neki žive za naredni vikend, dok neke nije ni briga. Ali, sve u svemu, ima jedna zajednička stvar kod svih tipova a to je da jedva čekaju vikend. I ja, kao "štreberka" sam i sama takva. Pošto nisam kampanjac nego sve učim postepeno i redovno, često se desi da izgubim energiju pošto obrađujem po par predmeta dnevno. Ali dobro, počela je škola pa se i učenje i dobre ocene od mene očekuju.




U toku radinih dana imamo mnoštvo obaveza vezanih za školu. Mnogo domaćih zadataka "za sutra i prekosutra" koji nam dodatno zagorčavaju život. A da ne govorimo o kontrolnima koji su zapisani ove nedelje za ovu nedelju, pa se onda svi zagubimo i ne znamo gde ćemo prvo. 



Mada, moram priznati da mi je škola nedostajala... i to dosta. Sada kada sam totalno "prekrivena" obavezama osećam se korisno i kao da ne traćim svoje vreme bez veze. Organizovanija sam mnogo više nego na raspustu. To jest, na raspustu sam sve radila spontano i nisam imala toliko mnogo obaveza pa sam radila ono šta mi se radi kada mi se radi. Sada, nije takav slučaj. Tek ponekad mogu da dopustim neku dozu spointanosti dok je ovo ostalo vreme "rezervisano". 
To je razlog zašto ja volim vikend. To je jedino vreme u toku školske godine kada mogu biti skoro onoliko spontana kao što sam bila na raspustu.



Za vikend se najčešće opuštam i radim ono što me usrećuje. 
-Čitam knjigu po svom "ukusu" i ne brinem da li će mi ta radnja uništiti i poremetiti vreme za učenje. 
-Pišem blog, jer u toku vikenda sam najviše okružena inspiracijom i imam više tema za pisanje u glavi. 
-Sviram gitaru, jer za nju je potrebno dosta vremena i energije koje, nažalost, u toku radnih dana nemam. 
-Gledam dosta filmova i serija uz svoju popodnevnu užinu i kafu, i tada od mene nema srećnije osobe :).
-Igram video igrice. Njihov ljubitelj sam bila još odmalena kada sam sa mamom igrala tada novi "Sims 2" ili sa tatom "Need for speed" koja mi je bila omiljena igrica tog vremena. :)
-I na kraju provodim vreme na društvenim mrežama. Pustim muziku, uključim instagram, We <3 it, Pinterest, Facebook ili Blogger, pijem kafu sa ukurom čokolade ili vanile i jednostavno se opustim.



I to je to za ovaj post. Još jednom mi je žao što ne uspevam tako redovno da objavljujem postove na blogu i slike na instagramu, ali jednostavno nemam vremena od obaveza oko škole i nekih manjih zdravstvenih problema koje su me zadesile.
P.S. Fotografije sa posta sam fotografisala u mojoj omiljenoj poslastičarnici "Specijal" u Pančevu u Aviv parku. Oni definitivno prave najbolju toplu belu čokoladu i "Baron kocku"...Tako da ako imate ikad prilike obavezno ih posetite pošto su zaista sjajni :D.
-Da li vi volite vikend?
-Kako ga najčešće provodite?