Странице

Zbogom Osnovna školo... nedostajaćeš mi!

Zdravo pametni svete, vaša štreberka ovde!
Gledam sve one fotografije koje već  nekoliko godina krase moj orman. Na njima smo svi iz generacije, prvenstveno odeljenje, i ja. Čudim se gde je vreme tako brzo otišlo ne verujući da je za mesec dana kraj. Kraj svega vezanog za ovu školu, ovo mesto. Tradicija je bila da se svake godine fotografišemo kao odeljenje sa našim razrednim. Ne volim toliko taj događaj koji se događa svake godine u isto vreme. Jer, on nam pokazuje da je vreme u kome smo sada prolazno. I da je život prolazan. Pokazujući nam prstom u lice kako smo sve stariji. Sve zreliji. 
Danas sam spremila post posvećen njima, mojoj generaciji, meni, mojim divnim nastavnicima (naročito mojoj bivšoj razrednoj koja je sada na trudničkom) i mojoj školi u Karlovcu. Iako još nije sam finiš ovog velikog maratona volela bih da podelim omiljene stvari koje me vežu i koje će me večno vezivati za ovu ustanovu jer, verovatno na samom finišu neći imati dovoljno snage da napišem post vezan za ovu temu... 



Da rezimiramo: Osnovni školu ću pamtiti po:

1. ...svađanju sa drugaricom "po dnevniku" svakog dana u nedelji kad smo redari, koja od nas dve će danas brisati tablu.  

2. ...priči o pravm vrednostima života na času kod moje nastavnice srpskog Sonje (ona će definitivno biti jedna od osoba koje će mi ostati u najlepšem mogućem sećanju zbog ogromne porške koju mi je davala, zbog ljubavi prema prozi i poeziji koju je tako divno znala da probudi u meni i naravno, velikom znanju iz književnosti i svemu vezanom za srpski jezik).

3. ...šetanju po školskom dvorištu za vreme velikog odmora sa najboljm drugaricom.

4. ...gledanje istorijskih dokumentaraca po vrućem danu u mračnom kabinetu na času istorije.

5. ...Retkim "kuliranjima" i trač partijama na časovima fizičkog vaspitanja.



6. ...pričama koje nam je pričao nastavnik likovnog koji je ove godine otišao u penziju. 

7. ...onom jednom jedinom bežanju sa časa u 6. razredu kada smo pobegli samo radi doživljaja.

8. ...pevanju rođendanskih pesmica drugu ili drugarici iz odeljenja koji tog dana slavi rođendan.

9. ...beskrajnom smejanju sa najboljim drugom koji sedi sa mnom u klupi.

10. ...trenucima kada svi ćutimo kada neko izjavi koji biser a onda svi zajedno krenemo da se smejemo u glas.



11. ... divnim časovima verske nastave.

12. ...rečenici "danas samo izvačimo najvažnije iz zbirke".

13. ...zvonjava telefona bez prestanka pred neki važan test.

14. ...nastavnici hemije koja nam je uvek izlazila u susaret i volela nas beskrajno.

15. ...nastavnici istorije koja je uvek nalazila najzanimljivije načine da nam dočara lekciju koju radimo.



16. ..pevanju u praznoj hali. 

17. ...onom trenutku kada treba da odgovoriš na pitanje koje ne znaš a ono zvoni za kraj časa.

18. ... divnoj maturskoj ekskurziji

19. ...stresiranju ovo PROBNOG  prijemnog ispita.

20. ... nesebičnim pomaganju na pismenim zadacima.





Naravno, nisu svi događaju u školi bili lepi. I naravno da postoje trenuci kada želim da što pre odem u srednju školu. Ali pokušavam da to mišljenje na kratko odložim i uživam u ovim još malo pa poslednjim koracima do cilja. 



Uskrs

Zdravo pametni svete, vaša štreberka ovde!
Hristost Voskrese!
Želim svim ljudima koji ga proslavljaju srećan Uskrs.  Želim vam da ga proslavite sa ljudima koje volite, koji vam znače, jer mislim da ništa nije važnije od toga. Na današnji dan, Isus je vaskrsao i dao nam nadu za večno spasenje tako što je pobedio smrt. Tako da je, samim tim, ovaj dan jedan od najznačajnijih i najsrećnijih hrišćanski praznika.


Ustala sam jutros puna nekog posebnog osećaja. Ljubavi, sreće, divne energije koja i dalje isijava iz mene velikom snagom. I verujem da je sve ovo vezano za današnji dan. Mogu reći da sam veliki vernik. Verujem u Boga i sve ostale priče vezane za našu veru. I drago mi je zbog toga. Što, naravno, ne znači da ću vređati one koji ne pokazuju veru kako je pokazujem ja i one koji možda čak i ne veruju. Ovo je slobodna zemlja, otvorena za svačije mišljenje i odluke i to treba da poštujemo. Takođe se slažem sa Andrijanom kada je rekla da smo mi koji vređamo i pokazujemo mržnju prema tuđim odlukma (da npr. ne poste za Veliki petak) ne pokazujemo pravo lice vere. A to je da ne mrzimo i pokazujemo istu navedenu mržnju već imamo unutrašnji mir.


Svesna sam da je ova tema pomalo škakljiva ali sam imala potrebu da kažem svoje mišljenje o ovome pošto su se razna mišljenja vrtela po društvenim mrežama ovog dana. Volela bih da mi napišete  komentarima koje je vaše mišljenje što se ovoga tiče. Zaista bi volela da čujem. 


I to je to za ovaj post! Izvinite na malo čudnom izgledu fotografija ali to je zato što mi je telefon malo u kvaru te ne može da fotografiše dobro i iste te fotofrafije prebaci na kompjuter kako treba. Tako da sada fotografišem mojim, starim 1000 godina aparatom i nadam se da će sve to lepo ispasti. Volim vas i ljubim puno.