Странице

#izuglajednetinejdzerke:porazi i kako se suočiti sa njima

Zdravo svima! I evo me opet, ali sada sa novom serijom postova koja se zove: #izuglajednetinejdžerke. U njoj ću davati neke svoje stavove o stvarima koje se dešavaju oko mene. Slobodno u komentarima možete davati svoje stavove, volela bih da vidim šta mislite o tome :).




Koliko ste puta doživeli nešto što vas je dotuklo? Da, mnogo, predpostavljam. Ali želim da vam kažem jednu važnu stvar koju sam čula od jedne važne osobe u mom životu. Uvek kad sam doživela neki poraz bila to operacija, udes, smrt voljene osobe ja sam dobijala reči: " Nije bitno koliko puta padneš, nego koliko puta ustaneš". I verujte, pomoglo je.


Prva od najgorih stvari u mom životu je bila operacija slepog creva. Bila sam mnogo uplašena, pogotovo kad su me vratili iz operacione sale jer sam imala nalaz na plućima. Morala sam da se rastanem od mame i tate što mi je u to vreme mnooogo teško palo. A pošto je slepo crevo bilo pred pucanje jeko me je boleo stomak. Morala sam da budem jaka zbog mene i moje porodice, iako je to bilo teško. Plakalo mi se i htela sam kući. Mislila sam da ću doslovno pući, od straha i brige. Ali setila sam se reči, stisla zube i hrabro otišla u operiacionu salu. Kad sam se probudila posle anestezije, bolelo je, ali sam bila ponosna na sebe. Izdržala sam i bila sam hrabra da se suočim sa jednim od mojih (tada) najvećih strahova.

Sada, jedna stvar sa kojom se svi kad-tad moramo suočiti je smrt voljene osobe. Moja baka je umrla pre 1 i po godinu. Nikako nisam mogla da se suočim sa činjenicom da je više nema. Plakala sam po cele dane i nisam ustajala iz kreveta. Opet me je bolelo, ali ovog puta me nije boleo stomak. Poželela sam da sam više vremena provodila sa njom. Ali opet sam se setila reči, ustala iz kreveta obrisala suze i nastavila da živim normalno. I znam da je sada ponosna na mene. Jer, ma koliko god vam bude falila ta osoba, zamislite kako bi tek ona bila tužna kad vidi vas da po ceo dan plačete i ne ustajete iz kreveta i to zbog nje.
I poslednja i najteža stvar koja mi se desila je udes. I sada dok pišem mi drhte ruke od toga. Dok smo se najnormalnije vozili odjednom nas je udario autobus od pozadi. Odleteli smo u prednja kola, pa se opet odbili o autobus. Da znam, zvuči strašno. Prvo se slomilo staklo i osetila sam veliki bol u leđima, nisam znala šta da radim. Bila sam izgubljena, i čula sam samo roditelje kako me dozivaju. Noga mi je bila zaglavljena za sedište i nisam mogla dan izađem što me je još više bolelo. Nisam zala ni šta se desilo, ni jel' su moji roditelji dobro, bilo je strašno. Kad me je mama iznela iz kola tresla sam se više nego ikad. Sela sam na stolicu nekom kafiću u blizini i duboko disala, nisam mogla da ne smirim. Osećala sam tupi bol u glavi i mučninu. Ali se, hvala Bogu, sve dobro završilo. Tata i ja se nismo mnogo povredili dok je mama imala velike probleme sa nogom. Nisam se smirivala više od nedelju dana, bila sam istraumirana i samo sam ležala u krevetu. Slika mi se stalno vraćala, naročito kad sam spavala. Nisam shvatala situaciju koja se dešava kod moje mame. Bilo joj je loše a ja nisam bila tu za nju. I kada sam se osvestila opet sam shvatila šta znači reč koja se nalaze na početku bloga. 
Ali, ono što najviše mrzim je žaljenje. Kada mi neko kaže "Jao jadna ti". Zašto sam jadna? Živa sam, zdrava, okružena sam ljudima koji me vole i poštuju.



Ono što ja želim vama da kažem je da NIKAD ne smete da se predate. Ma šta god da vam da desilo. Uvek budite hrabri i probajte da budete nasmejani zbog ljudi koje se nalaze oko vas. Pomažite im i pokušajte da budete uz njih koliko god im to bilo potrebno!
A sada  pošto sam ja vama "otvorila dušu", izazivam VAS da anonimno ili ne, napišete neke svoje strahove, ili nešto što ste loše doživeli. Što vas je doslovno slomilo. A ja vam šaljem puno poljubaca do sledećeg posta! 



12 коментара:

  1. Hvala što si podelila svoje padove i nesreće sa nama. <3 Meni je deka umro pre nešto više od go dana i bila sam u istoj situaciji kao ti. :( <3 Ni dan danas nisam prebolela, i nikada i neću, ali mora da se ide dalje, kao što si rekla. <3 :)

    ОдговориИзбриши
  2. Znam kako ti je, bol prođe sa vremenom, veruj mi... <3
    Ništa. <3

    ОдговориИзбриши
  3. Predivno napisano, svaka cast <3 <3 Imas smisla za pisanja i to se vidi. Prvi put vidim tvoj blog i mnooogo mi se dopada pa sam se zato uclanila ne njega :) Ako zelis, puno bi mi znacilo da se i ti uclanis na moj blog :D

    www.neramisic.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  4. Odlicno napisano <3
    Ako zelis uclani se na moj post, pa se javi u komentar da uzvratim <3
    amnafashiondiary.blogspot.ba

    ОдговориИзбриши
  5. Sjajan post! Mnogo mi se dopada tvoj nacin pisanja:))Dopada mi se i izgled bloga<33
    Otvorila sam blog pa ako mozes da se uclanis i napises u komentaru u mom postu uzvraticu:http://mojsvet44.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  6. Hvala ti mnogooo...
    Naravno da ću ti se učlaniti, volim novim blogerima da pružam podršku, očekuj po neki komentar od mene... <3

    ОдговориИзбриши
  7. Divan post draga! Zao mi je zbog svega sto si se dogodilo, pogotovo zbog bake ... Ja sam prije godinu i pol izgubila djeda, takodjer mi je bilo zao sto nismo vise vremena proveli skupa. Drago mi je da si uspjesno prezivjela svaki problem koji ti se nasao na putu, ovo s udesom mi strasno zvuci. Ostani tako jaka i pozitivna, lijepo od tebe sto si dio svog zivota podijelila s nama.
    Posjeti moj blog i uclani se, javi da uzvratim :) radim q&a pa mozes postaviti par pitanja: beautybyshoppingholicgirl.blogspot.hr

    ОдговориИзбриши
  8. Hvala ti puno... žao mi je zbog tvog deke, ali vidiš proživele smo isto...
    Važi... <3 <3 <3

    ОдговориИзбриши
  9. Hvala ti puno na ovom postu jako si me pogodila. Necu te nista jadikovati sada je sve uredu i to je najbitnije samo zelim da znas da mi je zao zbog svega sto ti se desilo, i to je stvarno strasno.
    Ali tek sada shvatam da su moje neke brige prosto ne potrebne (ocene) itd. Sve dok smo zivi i zdravi sve je uredu.. Stvarno post da se najezis..♥♥♥♥ Naravno, odmah sam se uclanila..♥♥

    Na mom blogu je novi post "Zasto Disney serije imaju smeh u pozadini" pa pogledaj.:) I ukoliko zelis uclani se
    http://worldarounyo.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  10. Hvala ti puno, i drago mi je što je moj post izazvao pozitivne reakcije....
    Sigurno ću pogledati... ♥♥♥


    ОдговориИзбриши